1 Misa je središte kršćanskog života jer se u njoj jedinstvena Kristova žrtva prisutnošću obnavlja na nekrvni način, produžujući svoje otkupiteljsko prikazanje na križu. Prema Katekizmu Katoličke Crkve (KKC 1366), Euharistija predstavlja žrtvu križa kao spomen na nju. Ona primjenjuje plodove te žrtve, poput oproštenja grijeha. Krist je sebe jednom zauvijek ponudio (Hebrejima 7,27; 9,26; 10,10) i u misi ta se jedinstvena ponuda ostvaruje, ne kao ponavljanje, već kao sakramentalna prisutnost (1 Korinćanima 11,24-25; Luka 22,19-20; Hebrejima 9,14).
Katekizam (KKC 1367) uči da Kristova žrtva i žrtva Euharistije nisu dvije odvojene žrtve, već jedno djelo: “to je ista žrtva koja se nudi”. U misi Crkva sudjeluje u toj žrtvi, također se prikazujući s Kristom. Kao što kaže sveti Pavao, život vjernika, njihove patnje i molitve ujedinjuju se s Kristovom žrtvom (Kološanima 1,24; Rimljanima 12,1). Kada sudjelujemo u Euharistiji, sjedinjujemo se s Kristovim prikazanjem kao jedno tijelo (1 Korinćanima 10,16-17).
Kristovo prikazanje, koje je za nas zadobilo vječnu otkupninu (Hebrejima 9,12), traje u misi (KKC 1368), omogućujući kršćanima da se pridruže toj ponudi. Euharistija je, stoga, pomirbena žrtva (Izaija 53,5; Matej 26,28), primjenjujući na sve vjernike milost otkupljenja koju je Krist jednom zauvijek zadobio. Misa nije ponavljanje, već živa prisutnost Kristove žrtve, koja se obnavlja u liturgiji za spasenje svih generacija.
