1 Katolici vjeruju u milost kao božanski i besplatni dar od Boga, koji je ključan za duhovni život i spasenje. Milost se u Svetom pismu vidi kao preobražavajuća sila koja obnavlja dušu. U Poslanici Efežanima 2, 8-9 piše: „Milošću ste spašeni po vjeri. To nije od vas, to je dar Božji, ne po djelima da se nitko ne bi hvalio.“ Ovaj odlomak odražava vjeru da milost nije ljudska zasluga, već nezaslužena naklonost koja ljude približava Bogu.
Kroz krštenje katolici vjeruju da milost omogućuje kršćanima postati djecom Božjom (Galaćanima 3, 26-27), sudjelovati u božanskoj naravi i primiti Duha Svetoga koji ih vodi u vjeri. „Svi ste vi djeca Božja po vjeri u Krista Isusa. Jer svi koji ste kršteni u Krista, Krista ste obukli.“ Ovo oblačenje u Krista znak je novog života koji milost donosi.
Osim toga, milost se neprekidno izlijeva kroz sakramente. U Rimljanima 6, 14 spominje se oslobađajuća milost koju sakramenti pružaju: „Jer grijeh neće gospodariti nad vama, jer niste pod zakonom, nego pod milošću.“ Bilo u braku, pomirenju ili euharistiji, katolici vjeruju u milost koja dolazi iz svakog sakramenta, jačajući ih u trenucima izazova.
Suradnja između milosti i ljudske slobode također je ključna. U 2 Korinćanima 12, 9 Bog kaže Pavlu: „Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga usavršava u slabosti.“ To pokazuje da, iako je milost božanski dar, zahtijeva prihvaćanje i suradnju čovjeka kako bi donijela plodove. Tako katolici vjeruju u milost kao partnerstvo između Boga i čovječanstva u potrazi za svetošću i božanskim zajedništvom.
