1 Katolici vjeruju u čistilište:
Katoličko vjerovanje u čistilište način je razumijevanja Božje brige za duše koje, iako umiru u njegovoj milosti, još uvijek trebaju pročišćenje kako bi bile potpuno spremne za ulazak u Nebo.
Čistilište je dogma vjere koja je službeno proglašena na Koncilu u Firenci (1439) i ponovno potvrđena na Tridentskom koncilu (1545-1563), a koju Katolička crkva ispovijeda od svojih početaka, potvrđena Tradicijom, Pismom i Crkvenim učiteljstvom. U svim oblicima Euharistijskih molitava na svetim misama, nalazi se trenutak molitve za preminule, gdje Crkva nudi Kristovu žrtvu za duše.
Važno je napomenuti da te molitve imaju učinak samo na duše koje su u čistilištu, jer one koje su u nebeskoj slavi ne trebaju molitve jer već gledaju Boga, a one u paklu su već osuđene. Međutim, ako netko, na primjer, moli za dušu koja je već u Nebu, njegove će molitve pomoći onima koji ih još trebaju.
U Bibliji vidimo nekoliko primjera koji upućuju na ovu ideju. Jedan od njih je u 2 Makabejci 12,38-46, gdje Juda Makabejac naređuje molitve i žrtve za mrtve, vjerujući da im to može pomoći. Ovo sugerira da, čak i nakon smrti, duše mogu proći kroz proces pročišćenja, a molitve živih mogu biti od velike koristi za njih.
Isus također govori o vrsti pročišćenja u Mateju 5,26, rekavši: "Nikako nećeš izići odatle dok ne platiš posljednji novčić." To nas navodi na razmišljanje da prije potpunog susreta s Bogom može postojati neka vrsta "poravnanja računa," vrijeme pročišćenja.
U Mateju 12,32, Isus spominje da neki grijesi mogu biti oprošteni "na ovom svijetu ili u budućem," što sugerira da i nakon smrti još uvijek postoji mogućnost pročišćenja za neke duše.
Sveti Pavao također se na to osvrće u 1 Korinćanima 3,11-15, kada kaže da će djela svake osobe biti iskušana vatrom, a oni čija djela nisu dobra doživjet će gubitak, ali ipak će biti spašeni "kao kroz vatru." Ova vatra shvaća se kao potrebna pročišćenje.
Druga važna točka je u 1 Petrova 1,6-7, koja uspoređuje našu vjeru sa zlatom pročišćenim u vatri. To pojačava ideju da čak i nakon smrti možemo proći kroz fazu pročišćenja prije nego što budemo spremni za puninu Neba.
Konačno, Otkrivenje 21,27 kaže da "ništa nečisto neće ući u Nebo," što nas podsjeća da moramo biti potpuno čisti da bismo bili u Božjoj prisutnosti.
Katekizam Katoličke crkve objašnjava da je čistilište stanje pročišćenja za duše koje su umrle u prijateljstvu s Bogom, ali koje još trebaju konačno pročišćenje prije ulaska u Nebo (CIC 1030). I, kako Katekizam uči, molitve živih mogu pomoći tim dušama da se brže pročiste (CIC 1032).
Stoga, čistilište nije kazna, već pokazivanje Božje ljubavi i milosrđa, koje nudi priliku za konačno pročišćenje. To je put pripreme kako bi svi mogli postići punu svetost i biti s Bogom vječno u Nebu.
