1 Katolici mole Zdravomariju kao izraz pobožnosti prema Djevici Mariji, majci Isusa Krista, i kao način traženja njezina zagovora kod Boga. Molitva je jedna od najpoznatijih u katoličkoj tradiciji i duboko je ukorijenjena u vjeri i životu mnogih kršćana diljem svijeta. Sastavljena od dva glavna dijela, Zdravomarija odražava bitne aspekte Marijine uloge u povijesti spasenja i njezinu duhovnu važnost za vjernike.
Prvi dio molitve, "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom", odnosi se na pozdrav anđela Gabrijela Mariji tijekom Navještenja, trenutak opisan u Evanđelju po Luki (1,28). U tom odlomku Gabrijel pozdravlja Mariju kao "milosti punu", ukazujući na posebnu Božju milost koju je primila i koja ju je pripremila za njezinu ulogu Majke Spasitelja. Taj božanski pozdrav odražava jedinstvenu Božju naklonost prema Mariji i prepoznaje ju kao nekoga odabranog za izvanrednu svrhu—da nosi i rodi Isusa, Sina Božjega. Tako prvi dio Zdravomarije odaje počast Mariji za njezinu posebnu milost i prihvaćanje njezine uloge u povijesti spasenja.
Drugi dio molitve, "blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus", uzet je iz pozdrava Elizabete Mariji, također opisanog u Evanđelju po Luki (1,42). Posjećujući svoju rođakinju Elizabetu, Marija je blagoslovljena i prepoznata jer nosi Spasitelja u svojoj utrobi. Ovaj blagoslov ističe Marijinu ulogu kao Majke Božje i potvrđuje prepoznavanje njezine posebne uloge ne samo od Elizabete nego i od zajednice vjere koja vidi Mariju kao "blagoslovljenu među ženama" i uzor poslušnosti i vjere.
Molitva se nastavlja molbom: "Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše". U ovom zahtjevu katolici prepoznaju Mariju kao zagovornicu koja nosi njihove nakane Isusu. Iako katolici ne štuju Mariju kao božicu, vjeruju da ona, kao duhovna majka svih vjernika, ima posebnu ulogu u zagovoru kod svoga Sina. Isus je, umirući na križu, predao Mariju kao majku kršćanima u osobi apostola Ivana (Ivan 19,26-27). Ovaj odlomak se vidi kao izvor razumijevanja Marije kao majke svih Kristovih sljedbenika, koji joj se mogu obratiti tražeći utjehu, pomoć i duhovnu zaštitu.
Nadalje, moliti Zdravomariju također je način da katolici meditiraju o otajstvima Kristova života i jačaju zajedništvo svetih, duhovno jedinstvo među svim članovima Crkve, kako živima tako i onima koji su već u Božjoj prisutnosti. Ovaj koncept zagovora praksa je poniznosti i vjere, gdje vjernici traže Marijinu pomoć kako bi rasli na svom kršćanskom putu, uvijek usmjeravajući svoju konačnu pobožnost Bogu, kroz Isusa Krista.
Moliti Zdravomariju, posebno u kontekstu Krunice, omogućuje katolicima da razmatraju Kristov život i otajstva vjere, promičući iskustvo meditacije i duhovne obnove. Ova praksa je način jačanja veze između vjernika i njihove duhovne Majke, tražeći njezinu pomoć u suočavanju s izazovima života i postizanju vječnog života.
Osim biblijskih odlomaka, postoje povijesni zapisi koji svjedoče o štovanju i molitvi Djevici Mariji od prvih stoljeća kršćanstva. Jedan od najranijih poznatih dokumenata koji sadrži marijansku molitvu je "Sub tuum praesidium" (Pod tvoju zaštitu), koji datira otprilike iz 3. stoljeća. Ova drevna kršćanska molitva otkriva povjerenje vjernika u Marijinu zaštitu i njezin zagovor, izjavljujući: "Pod tvoju se zaštitu utječemo, sveta Bogorodice; ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena".
Prisutnost ove molitve u kršćanskoj praksi od tako davnih vremena svjedoči o Marijinoj ulozi kao zagovornice i duhovne majke od najranijih dana Crkve. Ovaj dokument pokazuje da je, mnogo prije nego što je molitva Zdravomarije bila strukturirana kako je danas poznajemo, već postojala praksa traženja Marijina zagovora i prepoznavanja njezine posebne uloge u životu kršćana. To odražava kontinuitet u tradiciji Crkve, gdje je pobožnost prema Mariji ukorijenjena u vjeri i povjerenju koje su vjernici uvijek polagali u nju.
Molitva Zdravomarije, dakle, nastavak je tog prvobitnog štovanja, produbljujući duhovnu vezu vjernika s Marijom. Ona se vidi kao majka koja štiti, vodi i zagovara—uloga koja je već bila prepoznata u prvim stoljećima i koja se učvrstila tijekom povijesti Crkve.
