1 Obrezanje u Knjizi Postanka 17,12 bilo je znak Starog saveza, primijenjeno na dječake osmog dana života. Krštenje, kao novo obrezanje, prema učenju u Kolosanima 2,11-12, zamjenjuje taj obred, omogućujući djeci da budu uključena u Novi savez i prime Božju milost.
Katekizam Katoličke Crkve (CIC 1250) uči da djeca, rođena s palom ljudskom naravi zbog istočnog grijeha, trebaju biti oslobođena kroz krštenje. Iako krštenje djece nije izravno spomenuto u Svetom pismu, djeca su uključena u Božji plan spasenja jer svi trebaju pročišćenje.
U Mateju 28,19, Isus zapovijeda svojim učenicima: “Idite i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih...” Ova zapovijed ne isključuje djecu. Iako ovaj biblijski stih ne spominje izravno krštenje djece, može se razumjeti da se 'svi narodi' odnose na ljude svih uzrasta, uključujući djecu.
U Djelima apostolskim 2,38-39, Petar kaže da je obećanje krštenja za "vas i vašu djecu". Iako nema izravnog spominjanja krštenja beba, spominjanje djece pokazuje da obećanje spasenja kroz krštenje uključuje djecu.
U Djelima apostolskim 16,15 i 16,33, vidimo Lidiju i tamničara kako se krste sa "svojim domovima." Praksa krštenja cijele obitelji, iako ne spominje izričito djecu, sugerira da je krštenje svih članova, uključujući najmlađe, bio dio apostolske tradicije.
U 1. Korinćanima 1,16, Pavao spominje da je krstio "cijelu kuću Stefanovu," potvrđujući obrazac krštenja cijelih obitelji. Iako Sveto pismo ne detaljno opisuje prisutnost djece u tim događajima, tradicija sugerira da su uključena u krštenje, kao što su bila u obrezanju u Starom savezu.
U Rimljanima 5,18-19, kaže se da istočni grijeh utječe na sve, uključujući novorođenčad. Iako krštenje djece nije izričito objašnjeno u ovom tekstu, potreba za pročišćenjem od istočnog grijeha sugerira da je krštenje također potrebno za djecu.
U Luki 18,15-16, Isus prima djecu i kaže: "Pustite djecu neka dolaze k meni, jer takvih je kraljevstvo Božje." Iako krštenje djece nije spomenuto, Isusov poziv pokazuje da su djeca dostojna primanja milosti, opravdavajući praksu krštenja djece.
Napokon, u Ivanu 3,5, Isus uči da "nitko ne može ući u kraljevstvo Božje ako se ne rodi iz vode i Duha." Ovo se odnosi na sve, uključujući djecu, koja također trebaju milost krštenja, iako tekst ne spominje izričito krštenje djece.
Svjedočanstvo crkvenih otaca:
Crkveni oci podržavaju praksu krštenja djece od najranijih stoljeća. Origen (oko 185.-254. g.) tvrdio je da je krštenje djece tradicija primljena od apostola. U svojim Homilijama o Levitskom zakoniku, kaže da Crkva krsti djecu jer su, od rođenja, pogođena istočnim grijehom.
Sveti Irenej iz Liona (oko 130.-202. g.), u Adversus Haereses, piše da je Isus "došao spasiti sve ljude, uključujući djecu, mlade i odrasle," potvrđujući uključivanje djece u Božji plan spasenja kroz krštenje.
Dodatno, Sveti Ciprijan iz Kartage (oko 210.-258. g.) branio je u jednom pismu krštenje djece, čak i prije osmog dana, odgovarajući na pitanje o praksi. Potvrdio je da nijedna duša ne smije biti lišena Božje spasonosne milosti.
Ova svjedočanstva pokazuju da, iako krštenje djece nije izričito spomenuto u Svetom pismu, praksa je bila široko prihvaćena i branila se u kršćanskoj tradiciji od najranijih stoljeća kao dio prijenosa vjere primljene od apostola.
