1 Na oltaru se odvija vrhunac liturgije: posvećenje kruha i vina, koji postaju Tijelo i Krv Kristova. Ovo se odnosi na Kristovu žrtvu na Križu, koja se na svakoj Misi slavi na nekrvni način. Kada katolici imaju oltar u crkvi, oni potvrđuju svoju vjeru u Euharistiju kao "izvor i vrhunac cijelog kršćanskog života" (CIC 1324), jer je to mjesto gdje se Krist nudi za nas, u spomen na ono što je učinio na Kalvariji.
Oltar također odražava ideju zajedništva i jedinstva Crkve. Svi vjernici okupljaju se oko oltara kako bi dijelili jedan kruh i jedan kalež, kao što poučava sveti Pavao u 1 Korinćanima 10,16-17: "Kalež blagoslova koji blagoslivljamo, nije li zajedništvo u Krvi Kristovoj? Kruh koji lomimo, nije li zajedništvo u Tijelu Kristovom? Budući da je jedan kruh, mi, iako mnogi, jedno smo tijelo." Oltar je, dakle, simbol koji ujedinjuje katolike oko Krista i međusobno.
Biblijski, oltar ima korijene i u Starom zavjetu, gdje je bio središnje mjesto za žrtve prinesene Bogu. Međutim, u Novom zavjetu, savršena Kristova žrtva zamjenjuje stare žrtve. U Hebrejima 13,10 autor kaže: "Imamo oltar s kojega nemaju pravo jesti oni koji služe šatoru." Taj "oltar" je sam Krist, čija se jedinstvena i vječna žrtva čini prisutnom na crkvenom oltaru.
Katolici imaju oltar u crkvi jer on predstavlja Krista i njegovo otkupiteljsko žrtvovanje, koje se sakramentalno slavi. Tijekom Mise, oltar postaje točka susreta neba i zemlje, gdje vjernici sudjeluju u otajstvu spasenja. Oltar je središte liturgijskog života, i kroz njega se katolici dublje povezuju s Kristom i jedni s drugima u vjeri i Euharistiji, neprestano obnavljajući svoju predanost Bogu i Crkvi.
