1 Sakrament potvrde, također poznat kao Krizma, ima snažne temelje u Svetom pismu. To je sakrament kroz koji kršteni vjernik prima dar Duha Svetoga na potpuniji način. To dovršava milost krštenja i osposobljava ga da bude aktivni svjedok Krista.
Više odlomaka u Novom zavjetu ilustrira ovu istinu. Isus je rekao svojim sljedbenicima da će im poslati Duha Svetoga kako bi ih ojačao. „Ali primit ćete snagu kad Duh Sveti siđe na vas, i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje“, kaže Isus u Djelima 1,8. Ovaj stih jasno pokazuje da je Duh Sveti duhovna snaga koja omogućuje kršćanima da žive i propovijedaju vjeru.
Jasan primjer ispunjenja ovog obećanja događa se na Pedesetnicu. Djela apostolska navode: „Svi su bili ispunjeni Duhom Svetim i počeli govoriti drugim jezicima, kako im je Duh Sveti davao govoriti“ (Dj 2,4). U tom trenutku, apostoli, koji su prije bili plašljivi i uplašeni, primaju snagu Duha Svetoga i počinju hrabro i učinkovito propovijedati, što se ostvaruje u sakramentu potvrde.
Još jedan značajan odlomak koji podupire sakrament potvrde nalazi se u Djelima 8,14-17. Nakon što su čuli da su Samarijanci prihvatili Božju Riječ, Petar i Ivan su poslani da polože ruke na njih kako bi primili Duha Svetoga. Tekst nas uči: „Tada su im polagali ruke i primali su Duha Svetoga“ (Dj 8,17). Ovdje možemo vidjeti da je čak i nakon što su bili kršteni, bilo potrebno polaganje ruku kako bi primili Duha Svetoga, što pokazuje razliku između krštenja i potvrde, kako Crkva to zadržava i danas.
Osim toga, poslanica Hebrejima spominje „polaganje ruku“ kao bitan dio kršćanskog života: „Stoga, ostavimo iza sebe početne temelje Kristove nauke i idemo prema savršenstvu, ne polažući ponovno temelj pokajanja od mrtvih djela, vjere u Boga, nauka o krštenjima, polaganju ruku...“ (Heb 6,1-2). Ova sveta gesta, koja prenosi Duha Svetoga, prakticira se i danas u potvrdi, nastavljajući apostolsku tradiciju.
