1 Katolici rade znak križa kao izraz vjere koji simbolizira vjerovanje u Sveto Trojstvo — Oca, Sina i Duha Svetoga — i također kao podsjetnik na otkupljenje koje je Isus donio kroz svoju smrt i uskrsnuće. Iako ovaj gest nije izričito naveden u Bibliji, ima duboku osnovu u Svetom Pismu i kršćanskoj tradiciji, posebno u učenjima ranih crkvenih otaca.
Značenje iza gesta
Kada katolik radi znak križa, on izražava svoju vjeru u središnje misterije religije, poput Trojstva i Kristova otkupiteljskog djela na križu. Katolički katehizam nas uči da crtanje znaka križa, bilo na početku molitvi ili u važnim trenucima dana, je način da se sjetimo da pripadamo Bogu. Križ je uostalom najveći simbol Božje ljubavi prema čovječanstvu, podsjećajući nas na Isusovu žrtvu i Njegovu pobjedu nad grijehom i smrću.
Baza u Svetom Pismu
Iako znak križa nije izravno opisan u Svetom Pismu, njegova osnova je prisutna u raznim odlomcima. Na primjer, Isus je zapovjedio učenicima da krste "u ime Oca, Sina i Duha Svetoga", što je upravo ono što vjernici proklamiraju kada rade znak križa. Također vidimo u Bibliji reference na znak koji obilježava Božje sluge, kao u Otkrivenju gdje oni koji pripadaju Gospodinu identificirani su znakom na čelu. Za katolike, znak križa je vidljiv način da potvrde svoju pripadnost Bogu.
Tradicija ranih kršćana
Od prvih stoljeća Crkve, znak križa bio je uobičajen gest među kršćanima. Tertulijan, jedan od crkvenih otaca, već je govorio o praksi crtanja križa na čelu u svakodnevnim situacijama, pokazujući da je tradicija rada ovog gesta kao oblika odanosti i zaštite već široko rasprostranjena.
Akt zaštite i vjere
Katolici obično rade znak križa prije molitvi, na početku dana, prije obroka i u trenucima potrebe, moleći se za Božju zaštitu i podsjećajući se na Njegovo stalno prisustvo. Stoga, više nego samo gest, znak križa je čin vjere koji povezuje vjernika s božanskom zaštitom i misterijima otkupljenja u Kristu.
