Vjera je središnji stup u vjerskom životu. Ona povezuje ljudsko biće s božanskim i jača vezu s Bogom. Kroz vjeru ljudi nadilaze uobičajenu logiku i potpuno se pouzdaju u Božje djelovanje. Vjera, shvaćena kao besplatni Božji dar, poziva vjernike da žive u zajedništvu s Njim, slijedeći Njegova učenja i obećanja.
Prije svega, vjera je osobno prianjanje uz Boga. Ona nije samo čin razuma, već uključuje potpuno predanje. To je odluka da se vjeruje i preda Božjoj volji. To predanje čini vjeru osobnim i odnosnim činom, gradeći intiman odnos s Bogom.
Vjera ujedinjuje pojedince u zajednici. Tko vjeruje nije sam, jer se vjera prenosi s generacije na generaciju. Zajednička vjera jača duhovni život, gdje svi doprinose međusobnom rastu vjere. To složno tijelo tvori Crkvu, skupinu koja svjedoči Kristovu prisutnost.
Vjera također osvjetljava put vjernika. Ona nudi novu perspektivu o životu i svijetu. U vremenima nesigurnosti, vjera djeluje kao vodič, pružajući nadu. U kršćanstvu je vjera ukorijenjena u otajstvima poput Križa i Euharistije, izvorima snage i utjehe za vjernike.
Vjerska praksa hrani se vjerom kroz sakramente. Sakramenti poput Euharistije obnavljaju zajedništvo s Kristom. Oni jačaju jedinstvo i ljubav u zajednici, omogućujući da se vjera izrazi u konkretnim djelima ljubavi prema bližnjem.
Osim toga, vjera je aktivna obveza. Ona nije samo pasivno vjerovanje, već poziv na djelovanje. Vjernik je izazvan živjeti u skladu s Kristovim vrijednostima, tražeći pravdu i opće dobro. Ta aktivna dimenzija čini vjeru putom prema posvećenju i preobrazbi svijeta.
U sažetku, vjera je veza koja spaja čovjeka s Bogom i zajednicom. Ona osvjetljava, jača i vodi vjernika na njegovu duhovnom putu. Vjera ne samo da daje smisao životu, već poziva svakoga da pridonese Božjem Kraljevstvu. Ona je životna sila koja oblikuje identitet Crkve i kršćansko poslanje.
Vjera je osobno i odnosno prianjanje uz Boga, koje uključuje predanje i povjerenje u Njegovu volju. To je čin ljubavi i povjerenja, koji jača vezu između vjernika i Stvoritelja, te omogućuje život u zajedništvu s Njim.
Vjera ujedinjuje vjernike u zajednicu ljubavi i nade. To zajedničko uvjerenje jača duhovnost i svjedoči Kristovu prisutnost u Crkvi, koja postaje Kristovo Tijelo na Zemlji.
Vjera nije samo vjerovanje, već i aktivna obveza koja vodi vjernika da živi po Kristovim učenjima. Ona osvjetljava u vremenima nesigurnosti, izaziva na traženje općeg dobra i preobražava svijet kroz konkretna djela ljubavi i pravde.
Matej 17,20: "Ako imate vjeru kao zrno gorušice, reći ćete ovoj planini: 'Premjesti se odavde tamo', i premjestit će se."
Rimljanima 1,17: "Pravednik će živjeti od vjere."
Hebrejima 11,6: "Uistinu, bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu."
CIC 176
CIC 166
