1 Izjava "Izvan Crkve nema spasenja" je učenje Katoličke Crkve koje se na prvi pogled može činiti isključivim, ali uključuje duboko razumijevanje odnosa između Krista, Crkve i Božjeg plana spasenja za čovječanstvo. Ovo učenje temelji se na vjerovanju da je Katolička Crkva "univerzalni sakrament spasenja" (CIC 846), odnosno običan način na koji Bog daje spasenje ljudima. Ovo se temelji na uvjerenju da je Krist, jedini posrednik između Boga i ljudi (1 Timoteju 2,5), povjerio svojoj Crkvi misiju naviještanja i dijeljenja sredstava spasenja.
Crkva uči da je krštenje potrebno za spasenje jer kroz njega postajemo dijelom Crkve i ujedinjeni s Kristom (CIC 1257; Ivan 3,5). Krštenje je "vrata" kroz koja ulazimo u kršćanski život i postajemo sudionici Kristova otkupljenja. Međutim, Crkva priznaje da Bog, budući beskonačno milosrdan i pravedan, može djelovati izvan sakramenata na načine koje samo On poznaje. Kako Katekizam kaže: "Bog je vezan uz sakrament krštenja za spasenje; ali On sam nije vezan svojim sakramentima." (CIC 1257). To znači da, iako je krštenje običan način spasenja, oni koji bez vlastite krivnje ne poznaju Krista ili Crkvu, ali slijede istinu i pravdu u svojoj savjesti, mogu zadobiti spasenje (CIC 1260).
Izjava "Izvan Crkve nema spasenja" treba se razumjeti u svjetlu nauka o Tijelu Kristovu. Crkva je Tijelo Kristovo (Kološanima 1,18), a oni koji su nevidljivo sjedinjeni s Kristom na neki su način dio Crkve, čak i ako nisu vidljivo povezani s njom. To uključuje one koji, bez vlastite krivnje, ne poznaju Crkvu, ali žive u skladu s istinom i iskreno traže Boga.
Mogućnost spasenja za nekatolike jasno je izražena u Katekizmu (CIC 847): "Doista, oni koji, ne svojom krivnjom, ne poznaju Evanđelje Kristovo i njegovu Crkvu, ali iskreno traže Boga i trude se pod utjecajem milosti vršiti njegovu volju, mogu zadobiti vječno spasenje."
Ovo ne proturječi misiji Crkve da evangelizira, već je jača. Crkva je pozvana naviještati Krista kao Spasitelja svih ljudi (Matej 28,19-20). Postoji kako bi svim ljudima donijela spoznaju istine i sredstava spasenja koje je Krist uspostavio, poput krštenja i sakramenata, koji su vidljivi znakovi božanske milosti.
Iz biblijske perspektive, ideja da je Crkva potrebna za spasenje ukorijenjena je u Kristovim riječima. U Mateju 16,18-19, Isus kaže Petru: "Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu i vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog." Ovdje Krist povjerava svojoj Crkvi vlast da upravlja sredstvima spasenja. Osim toga, u Ivanu 14,6, Isus izjavljuje: "Ja sam put, istina i život; nitko ne dolazi Ocu osim po meni." Crkva, kao Tijelo Kristovo, sudjeluje u toj jedinstvenoj ulozi Krista kao puta do spasenja.
Stoga, izjavom "Izvan Crkve nema spasenja," Katolička Crkva ne osuđuje one koji nisu u vidljivom zajedništvu s njom. Naprotiv, ističe važnost Crkve u Božjem planu i priznaje da Bog, u svom beskrajnom milosrđu, može spasiti one koji, zbog razloga izvan njihove kontrole, nisu dio vidljivog zajedništva Crkve, ali iskreno traže istinu i pravdu. Ovo jača odgovornost Crkve da bude vjerna svojoj misiji evangelizacije, dok se oslanja na Božje milosrđe za one koji nisu u vidljivom zajedništvu s Crkvom.
